Izvor muzike

Unutrašnji rast kroz duhovnu muziku i mantre

 

    U ovoj knjizi Šri Činmoj nudi uvide u najviša carstva muzike u kojima nadahnuće pronalazi svoje savršeno ispoljenje.

IzvorMuzike_282x400.tif

   

    Izvor muzike je vrhunska tišina, a ta ista tišina je cilj tragaočeve meditativne prakse. Duhovna muzika, poput talasa, vraća tragaoca izvoru-tišini. To čine i mantre, koje kada se pevaju iz dubine srca, u potpunosti prevazilaze ograničenja uma i odzvanjaju u jezgru tvorevine.

 

    Odlomci iz knjige:

 

 

 

Ako smo u stanju da osetimo da to Nije naš glas, Nisu naši prsti, Već neka stvarnost koja, Duboko u našem srcu, sebe izražava, Onda ćemo znati da je to Muzika duše.

 

 

    Nakon duboke molitve i meditacije, muzika je od najvećeg značaja. Meditacija je poput direktnog puta ili prečice do cilja. Muzika je put koji je apsolutno čist: on je možda malo duži, ali je sasvim bez prepreka. Ako možemo da sviramo ili slušamo duševnu muziku, moć naše meditacije raste. Duševna muzika uvećava našu težnju.     Slično tome, ukoliko duhovni tragalac želi da bude muzičar, čak i ukoliko nema muzičku osnovu, moći će da bude dobar muzičar, jer molitva i meditacija u sebi sadrže sve sposobnosti. Možda nikada niste izučavali muziku, ali ako se duševno molite i meditirate, onda unutar vaše molitve, unutar vaše meditacije, Milošću Svevišnjeg, caruje moć muzike. Vi tada možete da ovu moć upotrebite na vaš sopstveni način.

 

 

    Ako se tokom meditacije sluša božanska muzika, ona pojačava meditaciju. Ona će trenutno pomoći uzdizanju svesti. Ako volite muziku, onda će vam slušanje duševnih pesama i melodija tokom vaše meditacije kod kuće svakako pomoći.

 

 

Koliko sam pesama otpevao? Koliko tek moram da ih otpevam Ovde na Zemlji?

Tragao sam za sobom kroz svoje pesme, Iznutra i spolja. U dubokim bolovima srce mi vapi;

Još uvek se moj oblik sopstva ne vidi. U prostranom okeanu života Plutam sasvim sam.

 

 

Ti si lepota sama, lepota večna, Gde god da bacim pogled. Piješ li uvek nektar Svog Oblika-Sopstva U mojim očima što boravi?

Talase melodije I slatkih melodičnih pesama Koji stvaraju odjeke što srce uzdižu, Čuješ li, o Voljeni, Mojim ušima služeći se?

 

 

Pevam jer Ti pevaš, Smešim se jer se Ti smešiš. Zato što na flauti sviraš, Postadoh Tvoja flauta. Ti sviraš u dubinama moga srca. Ti si moj, a ja sam Tvoj: To, jedino mi je poistovećenje. U jednom Obliku Ti si Moja Mati i Otac večni, I mesec Svesti, Sunce Svesti sveprožimajuće.

 

 

    Kako da ispunim svoju muziku vrhunskom lepotom?

    Ukoliko si u stanju stalno da se sećaš da je tvoja muzika samo produžetak tvoje unutrašnje svesti i da je ona izraz božanskog u tebi koje vapi za ispoljenjem, moći ćeš da ispuniš svoju muziku vrhunskom lepotom. Ako možeš da prihvatiš, oseti ili budeš svestan božanskog u sebi, onda ćeš moći da uneseš vrhunsku lepotu i u svoju muziku i to tako što ćeš izraziti sopstvenu životnu stvarnost. Međutim, uvek osećaj da je božansko u tebi prihvatilo muziku kao izraz svoje stvarnosti, radi tvog savršenstva u životu.      Kad sviraš, trebalo bi da osetiš da ne sviraš da bi zadovoljio svoj vital, ni da bi se takmičio sa drugima, ni za aplauz publike, ni za ime i slavu. Trebalo bi da osetiš da si instrument i da Svevišnji svira u tebi i kroz tebe. Ti si Njegov instrument i On svira kroz tebe. On je muzičar; u isto vreme, On Lično je i slušalac. Moraš da osetiš da je On svirač, da je slušalac i da je sam instrument. Ako imaš takav osećaj, božansko savršenstvo osvanuće u tvojoj muzici samo od sebe.

 

 

Ako možeš božanske pesme da otpevaš Krajnje duševno, Svakako ćeš dobiti iste rezultate Kao od svoje najuzvišenije meditacije.

 

 

    Kako možemo da održimo um čistim kad se ne koncentrišemo i ne meditiramo?

    Najbolje što možete da učinite je da naučite nekoliko duhovnih pesama i da ih za sebe i u sebi pevate dok radite ili vozite kola ili dok činite bilo koju stvar koja ne zahteva mentalnu koncentraciju. Dok pevate u sebi, vaš um se pročišćava, zato što vaša duša izbija u prvi plan.

    Kad pevate, pokušajte da osetite da Svevišnji to sluša. Inače će pevanje postati puka mehanička navika. Osetite da slušalac postoji; ne ljudski slušalac, već Svevišnji Lično, koji sluša unutar vašeg srca. Kad osetite da imate božanskog slušaoca, dobićete više nadahnuća; bićete ispunjeni beskrajnim nadahnućem i bezgraničnom unutrašnjom radošću. Kad u svome srcu osetite prisustvo Svevišnjeg, ono će vas blagosloviti krajnjom radošću i ponosom.

 

 

    Kad pevam, to zvuči toliko užasno da mi oduzima svako nadahnuće.

    Pevanje je oblik meditacije. Ako ne možeš da pevaš čisto, nije važno. Onda nećeš pevati za publiku. Ali sigurno možeš da pevaš kad si sam.

    Svevišnji ti neće dati lošu ocenu ukoliko nisi u stanju da pevaš čisto. Sve dok pevaš duševno, Svevišnji će biti krajnje zadovoljan. Tagore je u jednoj pesmi napisao: "Ptici Si dao glas. Meni glas nisi dao, pa ipak ja pevam." Kad nešto nemate, pa to ipak ponudite Bogu, Bog je veoma zadovoljan vama. Zato pokušaj da pevaš na svoj sopstveni način. Čak i ako je melodija pogrešna, ukoliko pevaš duševno, to je zaista jedan oblik meditacije.

    Kad pevam, a glas mi je loš, ili sviram neku kompoziciju i odsviram pogrešan ton, unutar tog pogrešnog tona ja primenim svoju moć koncentracije kako bih svome glasu ili muzici podario slatkoću. Ta moć potom ulazi u publiku. Čujem nezadovoljavajuće tonove, ali publika čuje slatkoću, istančane i prefinjene kvalitete. Njihovi umovi ponekad mogu da znaju da sam odsvirao pogrešan ton, ali unutar tog tona oni dobijaju ogromnu radost: nešto sveže, nešto slatko.

 

 

    Tvoje pesme su večiti tok. Na osnovu čega znaš u kom trenutku jedna počinje, a druga se završava?

    U unutrašnjem svetu moje pesme nemaju ni početak ni završetak. Čujem ih neprestano. Nemam nikakvu predstavu odakle one dolaze ni gde će da se završe i hoće li uopšte da se završe. Ali pesme koje komponujem na određene reči imaju i početak i završetak. Sve što je učinjeno na fizičkom planu ima svoj početak i završetak, dok sve što se postigne ili otkrije na unutrašnjem planu nema ni početak, a ni vrhunac.

    Sve što postoji na Zemlji, sve što vide telesne oči, uvek će imati početak i završetak. U ma kom polju života postojaće početak i vrhunac ukoliko ta stvar dotakne zemaljski nivo. Zemlja znači ograničenje. Ukoliko, međutim, ostane iznad zemaljskog nivoa, onda je ona bez početka i bez završetka.

 

 

Svaka duševna pesma plamen je U srcu koje teži. A gde je to srce? Ono je u vrhunskoj umetnosti Neprekidnog samodavanja.

 

 

Moj život muzike Priziva Božje Prisustvo U moje srce.

Moj život pesme je sasvim spreman Za Božji Dolazak U moje srce.

 

 

Prijatelj si mi jedini, Ti si moj život. Poput božanskog prosjaka, Od zemlje do zemlje, Nek pesmu o Tebi pevam Svom ljubavlju svojom. Nek pesmu Tvoje Pobede pevam Čitavog života svog.